nedjelja, 17.02.2008.
How Many Roads Must a Man Walk Down?
Gledam ovo i čitam i pitam se koliko puta moram okrenuti obraz da se suzdržim od toga da sam sebe ošamarim.
The brand new wife of mad John Finn
Čini mi se kao dobra motivacija za dalje. Koturanje po pećini, jel.
Apstraktno pisanje me više jednostavno ne veseli. Jednostavno je i ostavljam trag na internetima, ali ne osjećam da sam time bilo što postigao. Ne osjećam zadovoljstvo pritiskom na gumb 'Objavi'. Ne osjećam ekstatičnost kad me čitaju.
Sviđa mi se koncept bloga - dobijem mjesto gdje se spojim i pišem nešto, objavim to i to je onda tamo i svi su oduševljeni.
Nešto kao deviantArt, mjesto na koje dođete jer znate što ćete tamo naći. Dolazite da se uvijek iznova iznenadite.
Ali što pisati? Kako pisati? Kako pristupiti tome?
Prošao sam puno blogova.
Prvi je bio nighthawk.blog.hr. I bio je sasvim u redu za kolikogodišnjaka?
Znam da sam otvorio još jedan, pa negdje kasnije i dsotm.blog.hr, vovin.blog.hr, theli.blog.hr i ds0tm.blog.hr.
Na dsotm.blog.hr sam objavljivao priču Astronomy Domine, tijekom pisanja koje su mi desile krasne stvari, da bih premjestio pisanje priče na vovin.blog.hr, a unutarnje monologe na theli.blog.hr. Dsotm.blog.hr je služio kao križište, neksus krize koja je dovela do dodatnog gubitka vlastitog identiteta.
Kad se događaju najbolje stvari, tada se najviše treba paziti na posklizavanje. S druge strane, ako opsesivno pazimo na posklizavanje, poskliznut ćemo se jer smo previše koncentrirani na neuspjeh. I tako sam se izgubio.
Otvorio sam i tubularbells.blog.hr, nazvan po predivnoj skladbi koja me uvijek razveseli, opusti, nabrije, rastuži, baci na tijelo letećeg cirkusa i slične pizdarije. Znate što se dogodilo? Zaboravio sam ne samo password, već i korisničko ime.
Sjećam li se passworda i korisničkog imena za fivemilesout.blog.hr?
Najbolja stvar je u tome da sam zapisao i jedno i drugo. Ali Blog.hr mi tvrdi da nemam pojma. Više puta.
Dogodilo mi se to već prije, unatoč tome što redovito zapisujem takve stvari jer mi je pamćenje nepostojeće. Slao sam mailove helpdesku ovog vrlog blog servisa, ali nitko mi nije odgovarao.
The Anderlon Touch, kako to volim zvati, je izgleda prisutan na svim projektima vezanim uz njegovu personu.
To je kao Achtung Effect, samo što vas AE ubije osobno, a AT tjera da se sami ubijete.
Možda je bilo još blogova - tko bi ga znao. Ja sigurno ne, ja sam ih samo otvarao.
Nisam znao kuda pisati, niti što pisati. Samo sam znao da moram pisati.
Čini mi se da ću ovo pustiti na miru. Nighthawk je bio jedan period mog odrastanja. Theli drugi.
Mogu li započeti treći? Proljeće je, čini mi se kao dobro vrijeme za to.
- Nighthawk, Vovin, Theli, holding the sky on his shoulders
utorak, 13.03.2007.
How the West was won and where it got us
Blood from stone
Water from wine
Born under earplay design
A stroke of bad luck,
Wrong place, wrong time
This flyer is out of the lime
Two steps up your halo
I thought I might drown
But instead I just stared and yawned
Ready to throw water on rust
In memory of the West
And where it got us
Canary got trapped, the uranium mine
A stroke of bad luck, now the bird has died
A marker to mark where my tears run dry
I cross it, bless it, alkali
The table made you sweat through the broken light
I gave up long before you
Thought it prudent to warn of the flood
Through tongues, cheeks, sighing, dragon's blood
***
Ne znam.
***
I won't wear t-shirts 'cause I'll lose them again
I'll feel regret again
I'll make a mistake, blame it on the sun
Roll through the distance with nowhere to run
I don't wear hats 'cause none of them fit
Now I can't feel everything
The linear guilt is crawling up the seams
Patching, fixing, for the other team
I didn’t wear glasses 'cause I thought it might rain
Now I can’t see anything
I made a mistake, chalked it up to design
I cracked through time, space, godless and dry
The story is a sad one, told many times
The story of my life in trying times
Just add water, stir in lime
How the West was won and where it got us
ponedjeljak, 05.03.2007.
ATWA
In the flash of a second
The second is born
In the wake of Poseidon
What? The outlaw is torn?
Mayhap. Ovisi, valjda, o tome što će drugi učiniti i kako će to utjecati na druge.
I did a bit of a no-no today for which I think I'll burn in a special part of Hell, reserved for killers, sodomites and gamers. Nakon dvije godine samostalnosti i moralne pobjede nad silama zla, danas sam kupio WoW.
Počeo je novi semestar za koji sam sve samo (ne) spreman, motivacija za učenje i odlaske na predavanja mi je pogodila a brand new all-time low, ali ja sam unatoč tome kupio one-way ticket u n-tu dimenziju.
Unatoč tome? Mislim da je zapravo stvar u tome da sam kupio WoW baš *zbog* toga.
It's a bit of life in a lifeless world, a nisam morao koristiti nikakve ilegalne substance. I'm paying for it kao da jesam, though.
Sad, da imam pristup nekim osobama (*značajno se nakašlje*), moralna opravdanost kupnje igre (prve originalne igre koju sam ikad kupio, usput budi rečeno) za koju je potrebno izdvajati novac mjesečno i za koju sam, kad smo već kod toga, iskoristio majčinu kreditnu karticu (mental note – reći joj. Eventually), bi bila vrlo klimava. U najmanju ruku dubiozna.
*pogođen veličinom iskorištenog izraza*
Ovako, koristim WoW kao drogu – zamjenu za smisao, dovoljnu motivaciju da prođem kroz dan, eventualno dočekam drugi, i, what's more, pokušam ne misliti na osobe koje mi panično nedostaju (*značajno se nakašlje*).
Nije da mi uspijeva ovo zadnje.
Still, I think it makes the days at least bearable.
Medvjedim dane, mogli bi reći. Jest da je ovo tek prvi na taj način medvjeđen i da mi ga je već dosta i da bi najradije kući gdje me ognjište i, još važnije, broadband konekcija na Internet i, najvažnije *značajno se nakašlje* čekaju, ali možda, *možda* ne izvedem postala.
Ne biva mi se sad Michaelom Douglasom. Pustio sam sačmaricu u drugim hlačama.
Ali mogu. Mogu. Nadam se da ne. Bolje trošiti impulse, bolje igrati WoW.
*značajno se nakašlje* i pohlepno maše rukama u smjeru značajnog kašlja.
Nekome je alarm na autu proradio. Utrine su opasna četvrt. Redovito se bakice gađaju cekerima.
Danas ujutro me neki klinac pogledao ispod oka.
Razmišljam o tome da se preselim.
Alarm je prestao. Valjda su one bande bakica prestale bludničiti nad njim.
Kihnuo sam.
In the flash of a second
The second is born
In the wake of Poseidon
We're fresh out of corn.
- NightVovin, vorvin' up
utorak, 27.02.2007.
Lost and Gone
I-have-a-bad-feeling-about-this Jones
Talks to the birds on the tracks
About what it lacks in life.
It tells him to stuff it,
So he does.
Kako fascinanti clairvoyance - divim se sam sebi u ovom trenutku.
Here's a little number I wrote the other day while out duck hunting with a judge
Ja nisam Axl, tako da ništa od toga.
Nemam strpljenja niti mislim imati strpljenja, jer me previše podsjeća na prazni životni hod u kojem čekam ne znam niti sam kakav poseban trenutak da zapalim svijeću. Pretpostavljam da mahanje upaljačem usred bijelog dana neće pomoći boljem vidu, ali nije da je beskorisno. Ali volja je kao gorivo, prerano upregnuta nestane kad je potrebna.
Možda bi zato bilo bolje da čekam. Ali ne mogu, niti ne mislim. Stoga, if you want to come along and play, do so - nitko nikoga ne sili ni na što.
I said: "Be careful, his bow tie is really a camera."
Stoga tražim samo jednu stvar. Ne želim prazni hod i želim čuti u lice što mi se ima za reči.
Is'se, zato mrzim internet.
Koji kurac ima Amerika za mene? Puno, puno, ima novi život i nove početke, neki drugačiji frame of mind i jebeš sve ostalo.
A hot night in Budapest
Pa možda bi mi to trebalo. Ne naučiti strpljenje nego zaboraviti nestrpljivost. Uu, duboko. Jel mogu dobiti jebenu kost?
Ne?
Ah, šteta. A tako sam se ponadao da ću dobiti onu jednu stvar koja mi je potrebna. Ono sve, to su sve kosti.
Tapš po glavi da znam da sam ovdje.
Al ne, nije potreban, nemojte, jer ću znati da sam ovdje - jer ću zaboraviti na nestrpljivost barem na trenutak, jer ću biti na dobrom putu i dobrom tragu. Stoga radije nemojte, bacajte cigle u snijeg, šibice u staklo i mažite ružom za usne prozorska okna da ih bolje vidimo iz daljine, ugasite lampaš da se mali Ivica slučajno ne vrati ognjištu.
Jer je vani u šumi. Koji kurac je imao tražiti u šumi?
Neka nauči strpljenje.
Siguran sam da ima neka knjiga o tome, neki dr. Phil, cpt. Jack, ace of spades, el condor pasa i tri palme na otoku sreće. Dajte nekakvu deus ex machinu, siguran sam da postoji.
Pa ono, ja vjerujem. Jel ih bilo 300 ili manje je nevažno, ali mislim da su i oni vjerovali. Oni su imali svoje machine, svoje bogove i izbacivanje vraga iz stroja pa junačka smrt.
Let the hammer fall
Al ono, mislim da je to Hammerfall koji pjevuši o tome kako se snovi ispunjuju. I moraš se nasmijati, jer takav idealizam je predivan. Onako, zahvati te romantičarski zalet i sruši na zelenom brijegu, dok J.M. Barrie objašnjava principe upravljanja zmajem, zmajem kojeg neki princ na bijelom konju prolije po crvenim plahtama. Na kraju su crvene, bijele ne mogu ostati.
Ne, nisu! Nemoj mi vjerovati, plahte su uvijek bijele. Svi smo mi nevini.
Odbacit ću pušku, štit i mač i jebat vjetar na obali rijeke, palit crnce na križevima ili što već to oni sugeriraju u svim tim jebenim pjesamam o hobitima i elfovima i ljudima. Jedinstvo trenutka, vremena, mjesta i radnje.
A vidi, vrijeme, što je od mene nastalo. Nisam ogorčen ili tako nešto, ne, sačuvaj bože, ja sam savršeno opušten i u miru sa svijetom - neki klipan je jednom prilikom rekao da tko želi mir neka se priprema za rat, ugravirao to na loading screen neke lijeve igre, pa neke druge, pa onda još jedne, dok nekome nije sinulo da bi to trebalo biti 'tko želi rat neka se priprema za mir' - jer u ratu barem znate u koga pucati.
Pax Cretensis, ako ćete oprostiti usrani latinski, je najgora stvar koja se čovjeku može dogoditi i nije mi jasno zašto ga svi uzimaju za ideal.
Take a wife 'cause life is beautiful
Pax Homini! Pa nazdravlje onda. Ako je to zaista nešto čemu bi se trebao nadati i željeti, onda se jebite svi po spisku - jer nitko me nije naučio kako zaboraviti nestrpljivost. Nisam emo kid po onoj nekoj glazbenoj definiciji, pa sam se upregnuo i sam to naučio, ali onda su svi počeli zaboravljati dodavati mi kosti. Može tapš po glavi? Ne, nemoj! Umislit ću se.
I onda se umislim, uvjeren da je cijeli svijet protiv mene, zato jer sve kosti lete na stranu - ili ne lete - ili ne lebde - pa sam uvjeren da sam kriv za to. I jesam, jer ovo je egocentričan sustav u kojem živimo. Zajebao si se, Koperniče! Ne vjerujem Nikolama, bili sveti ili ne, pa ne vidim zašto bi Kopernik trebao biti iznimka. Ptolemej je bio mnogo bliži istini - kakav jebeni planet, kakvo jebeno sunce, svemir se okreće oko nas. Oko mene.
I went for miles in the pouring rain
Ako velite da to nije tako, budale ste - jer ste izvan sistema. Sistem drži posljednju šansu za preživljavanjem, pa vam preporučam da se uhvatite za zdanju slamku koju vidite jer će, kao što ime sugerira, zaista biti zadnja. Mogli bi pasti. Ali ne, nemojte me slušati.
Budite ili u sistemu ili nemojte biti. Sistem je egocentričan pa se prilagodite.
Mislim, koliko jasnije to moram nacrtati? Jel moram jebeno otplesati to, mjuzikl-style, gdje pjevajući objašnjavam plesne korake? Ili bi i onda bilo nejasno?
Jebeš Kopernika.
It's just a jump to the left
I onda skok u desno, pa pelvic thrust, Elvis eat your heart out, Costello, Abot, John Cleese i Judi Dench u ljubavnom klinču. Pa derite se! Koji kurac se suzdržavate?
I onda mi se jave snovi kao proročke vizije neke buduće budućnosti (jebite se! nije slučajno. Hoćete sic? Eto vam sic!) u kojima vidim što ću učiniti krivo. I onda to učinim.
In a gadda de vida je sasvim dobra opcija, koliko god mi se gadi takva rečenična konstrukcija (preobična, preja).
Hoće li tko svirati sa mnom? Pa uzmi jebeno pojačalo, pokaži jebene klavijature i idemo svirati.
Neda mi se više. Dobio sam ideju.
petak, 23.02.2007.
Detonation Boulevard [KTCS]
Deformed
And reformed
And out of bounds,
Bound to come up
(And what goes up
Must come down
Or go up, up and upward
Or stay in its status quo)
And called and called for
And trap and side door;
But what for?
Listen to the old man speak
Greek, it's all Greek to me
He tells us it's all gone
And worth it.
Out of bounds
It was bound to come up
And he was bound to say:
“Come back”
(“and come forth”)
Pa eto, vrijeme je za velike odluke. Pitanje, jer nekakvo se uvijek mora postaviti, jest da li to činim(o) iz straha od obaveze ili zaista zbog nekih viših poriva? I'd like to think da je ovo drugo. Makes sense, ako ništa više. In a strange, depraved way.
And those, they tell me, are always dirty.
Or maybe her attention is drawn by aqualung
Who watches through the railings as they play
*sigh*
Well, okay. I like being dirty. Nemojte da vas društvo indoktrinira. Be dirty for all the right reasons.
…and I was born one dark gray morn
With music comin' in my ears
In my ears
Dirtiness for dirtiness' sake je bezveze, kao i sve for *ubac' izraz* sake. Stoga pokušajte ne zaboraviti što je bilo što je dovelo do nečega… i onda nemojte zaboraviti to odlučno zaboraviti.
My father was a prominent frogman
My mamma's in the naval reserve
When I was young I carried a gun
But I never got the chance to serve
I did not serve
Ono Yodino, unlearn what you have learned. If it comes from a muppet, it's good enough for me.
They call me Baby Driver
And once upon a pair of wheels
Hit the road and I'm gone, oh
What's my number?
I wonder how your engines feel
Swoop down the road
What's my number?
I wonder how your engines feel
- NightVovin, Under Milk Wood
petak, 09.02.2007.
Love will tear us apart
Depresivno puštam Winamp da odbrojava do kraja pjesme, umjesto da pustim da broji sekunde.
Kasno je, ali sam zabrinut. Ali je tu zbog stilskih razloga.
I crne misli lebde iznad Mordora.
Ne mogu se riješiti dojma da nešto mora poći u krivo. Ne općenito - to je prelagano. Samo najgori scenariji mi idu po glavi. Bojim se.
Priznajem.
Bojim se. Konstantno.
Ne mogu spavati. Ne mogu se koncentrirati. Zvao bi sada da ne mislim da bi budio. What if? What if not?
Ne mogu si priuštiti ne-spavanje, jer mi je bioritam tako ionako sjeban poprilično previše.
Ali ne mogu spavati.
Beskoristan post broj... velik.
Najradije bi razbio monitor i prošetao se preko potoka.
Give me a whisper
- Vovin, worried
srijeda, 17.01.2007.
Part of Me - 5 Things I Hate About Myself (A Few Simple Words About Damage Control)
Dobivši rukavicom u lice, pokupio sam zube i (eventually) sjeo za računalo. Ne znam koliko je dobro pisati ovakve stvari jer, kao što Thora reče, stvari koje se o meni ne znaju se ne znaju s razlogom. Stoga odlučih predstaviti pet stvari koje su bolesno očite i koje ne možete propustiti… those being the five things I hate about myself.
Ima ih još koje mrzim, ali, eto, ovo su 5 najvažnijih stvari.
1. Nepristojnost
Imam ružnu naviku ignorirati pravila pristojnog ponašanja i bez ustručavanja biti nepristojan jer mi tako odgovara u danom trenutku. Ne radim stvari reda radi i ne kleknem kad bi trebao. So shoot me.
2. Arogantnost
Odlučnost i/ili tvrdoglavost (kako god želimo to predstaviti) može biti simpatična. Kada to stavite u kontekst ljudskih odnosa, dobijete Nepristojnost (pogledaj pod 1) i umišljenost, jer mislite da ste bolji od drugih i da je vaše mišljenje zakon.
Ja ne mislim da sam bolji od drugih – mislim da su drugi toliko loši da ih se može ignorirati.
Iznimke potvrđuju pravilo, so take that, self-righteous PC righties.
3. Zajedljivost
Ne radi se ovdje o šarmantnoj vrckavosti, simpatičnoj sarkastičnosti koja zabavlja prisutne – radi se o onome što je veselo i zanimljivo tako dugo dok nije okrenuto prema vama. Tada to postaje Nepristojnost (pogledaj pod 1) i bezosjećajnost, jer ignoriram tuđe osjećaje i bivam izrazito politički nekorektnim.
Što je, usput budi rečeno, nešto što mrzim beyond belief (politička korektnost, to jest). Kako kombinirati slobodu izražavanja sa PeKaom is beyond me, ali današnji demokratični zapadni svijet očito ima neku vrckavu ideju da je to moguće. Ako jest, I didn't get the memo.
4. Ciničnost
Možda ljudi nisu toliko loši, možda su vremena bolja nego što se meni čini – hell, možda je svijet zapravo i lijepo mjesto. Ako jest, I didn't get the memo.
5. Asocijalnost
I didn't get the memo.
Ponašam se kao da je nešto nemoguće ako ja ne vidim kako to može funkcionirati, zar ne? Da se riješim toga, funkcioniram kao agnostik i izvan religiozne sfere – ne znam. Možda može, možda ne. Čist efektivno mislim da ne može. Then again, I've been known to be wrong.
Bonus:
6. Neozbiljnost
Ako vas shvatim ozbiljno, zabrinite se.
Ako vas shvatim ozbiljno, zabrinut ću se.
Život nije vrijedan da ga se shvati ozbiljno; isto vrijedi i za legije ljudi koje nas okružuju. Da nisam neozbiljan u vezi svega što dotaknem, popizdio bi – pure and simple. It's a lovecraftian bargain, really.
Ili faustian, u kontekstu društva. I refuse to grow up, vele mi. Ozbiljni ljudi su prihvatljivi ljudi.
People tell me what to say
What to think and what to play
I said people tell me what to say
What to think and what to play
I said
Fuck yourself
Fuck yourself
You piece of shit
Why don't you just go and
Kill yourself?
I can't say what I want to
Even if I'm not serious
I can't say what I want to
Even if I'm just kidding
People tell me what to say
What to think and what to play
I said people tell me what to say
What to think and what to play
…
Just kidding.
Just kidding.
Just kidding.
Eh, ako to nije post-intelektualno od mene, ubacivanje Toola kao oruđe (sic!) za obznanjivanje stava, onda ne znam što jest.
Do you like me... now?
- NightVovin, jerk-off, second Earl of Rochester (I do not want you to like me)
subota, 06.01.2007.
Tin Pan Alley / Pride & Joy
Ivana vuče paralele koje meni zvuče više okomito nego paralelno.
Ne iz nekog subjektivnog razloga... barem ne iz nekog *mojeg* (osobno) razloga. Ali pogađaju me okomito jer sam paranoično kljuse.
Alley's the roughest place
I've ever been
I nije problem nalaziti slijepe ulice lutajući gradom. Isto kao što se nije problem izgubiti u Zadru - unatoč svemu što vam možda htjela Ivana prodati. Ja znam - ja sam bio tamo. Nije da to nešto znači, jer se ja mogu izgubiti bilo gdje, bilo kada - tako je, zapravo, bilo i u Zadru, jer nije da sam se pokušavao orijentirati. Lutao sam sa točno tom jednom namjerom - izgubiti se - i nadao se da ću slučajno izbiti na Elizijske poljane.
Over to the window where the night has become Elysium for the sleepless souls
I sada se gubim u Zagrebu, gdje slijepe ulice gute otvorene poljanje. Zagreb, taj mračni predmet želje. Ain't it so, hon?
Zagreb... where the streets have no name.
Well you've heard about love givin' sight to the blind
Mislio sam plakat nad tužnom sudbinom lastavica koje nose kokose preko Hrvatske u Englesku, ali Pride & Joy me baca u razbacivački mood... i, što je najgore za jednu lastavicu, sad ću ju ići gnjavit da ponovno preleti.
Jedan let, samo *jedan* let iznad kukavičjeg gnijezda...
Mislim, samo *još* jedan.
Samo ja mogu spriječiti šumske požare. Mislim da bi morali prihvatiti britanski sustav žaba - Smackey the Frog za bolje sutra i beskrajne večeri.
*sigh*
She's my sweet little baby
Pitanje koje se postavlja jest - mogu li prihvatiti vlastite ideje i učiniti nešto s njima?
Ne govorim sada o Smackeyju - on tako ionako nije moj - već o svemu što stvorim, koliko god to bilo dobro ili ne. Trebalo bi to nekud gurnuti, jeld? Kud? I što?
Što god napišem mi se na kraju ne sviđa.
Ima li bilo što od svega onoga što sam napravio ikakvog smisla? Ili bi trebao tražiti nešt' drugo?
Što?
She's my sweet little baby
Mislim, da, to znam. Otud, eto, i dolazi dosta toga.
Zapravo, ne iz toga per se, već iz nedostatka istoga. I guess all things flow from the blues.
And we're spinning in circles.
- NightVovin, Texas flood
ponedjeljak, 20.11.2006.
Opiate
Nevezano uz religiju.
Sweet zombie Jesus, nevezano.
Wide awake and keeping distance...
Nadam se da se ništa nikada neće promijeniti - radim nove rutine, stvari koje su prihvatljive meni i koliko-toliko okolini (okolina se navikne), tako dugo dok mi Netko Drugi, Treća Stranka, Onaj Tamo ne promijeni put i veli da ne mogu to raditi onako kako sam htio.
Prisilno skretanje.
Consequences dictate
Our course of action
Stipe. Keenan, iako on to zna selektivno raditi. Ima ih. Pa što ako Vedder ima kulness faktor ninđa robota?
The sun is burning hot again
On the hunter
And the fisherman
Ako je neizbježno, ima li smisla prigovarati?
Naravno da nema, smisao je apstraktan pojam, ali ljudski prerogative je prigovarati, nije li? Ili se samo prilagoditi, probuditi ranije i skratiti kosu?
I can't say what I want to
Even if I'm not serious
Sjećam se Libertinea i odbijam takve pomisli, ali dobio sam tuđe karte.
Ironično je to. Davanje nekih stvari ljudima koji to ne žele - oduzimanje toga onima koji žele.
*sigh*
Zadavit ću se vlastitom slinom.
People tell me what to say
What to think and what to play
Kosa mi upada u oči; možda zbog toga ništa ne vidim.
I know you well
You are a part of me
I know you better than I know myself
S druge strane, biti slijep i nije toliko loše - takav onda voditi ljude do vode.
Ali, kao što sam rekao, dobio sam loše karte. Je li to dobro opravdanje?
Da, mislim da je. Sada. Ovog trenutka.
S druge strane...
You are a part of me
Ako se ne slomim zbog tehnički banalnog, smatrat ću to pobjedom.
help
- V for Vindication
nedjelja, 05.11.2006.
E-Bow the Letter
Asocijacija na Urbana, ironični opraštaj some while back kad je krenulo svirati… ono, ono nešto. Ona… kako se zove… ironija.
A smile like the cartoon, tooth for a tooth
You said that irony was the shackles of youth
Ne bi htio ići, ali, eto, idem. Asocijacija na Urbana, uzduž i poprijeko.
I wear my own crown and sadness and sorrow
And who'd have thought tomorrow could be so strange?
My loss, and here we go again
Tehnički gubim 5/7 svoga života zbog dva efektivna dana i onda ih pod izlikom više sile napuštam. Zašto? Jer mi oni tako govore.
I can't look it in the eyes.
Seconal, spanish fly, absinthe, kerosene,
Cherry-flavored neck and collar
I can smell the sorrow on your breath
The sweat, the victory and sorrow…
*zadovoljni smiješak*
Vikend Nacija prestaje biti izraz kojim ismijavam ovisnike o kewl večernjim izlascima tijekom kojih se događa ništa što im tada redefinira zvijezdani svod.
Oni idu. Zašto? Jer im oni drugi tako govore.
Charades, pop skill
Water hyacinth
Named by a poet
Imitation of life
No, velim, prestaje biti izraz kojim ismijavam jer se, iako u sasvim drugom kontekstu, eventful, ne eventless, pojavljuje isti pojam u mom životopisu.
Ja idem. Zašto? Jer mi ono jedino što mi definira zvijezdani svod tako govori.
Ali ne tamo, over the hills and far away – tamo idem jer mi oni tako govore.
Tvrde da me tamo čeka život.
Charades, pop skill
Water hyacinth
Named by a poet
Imitation of life
Odlazim s ciljem da se vratim; dragovoljno ubijam tih 5/7 života za trenutak one 2/7.
Pa makar bio umoran zbog ubijanja onih 5/7 (ništa umara).
Pa makar bio bolestan zbog onih 5/7 (ništa ubija).
Hyacinth eyes redefine the… y'know.
Bezveze. I blog i sve skupa.
Sidewinder neće noćas spavati.
Baby, instant soup doesn't really grab me.
Today I need something more sub-sub-sub-substantial.
A can of beans or blackeyed peas, some Nescafe and ice,
A candy bar, a falling star, or a reading from Doctor Seuss
Nisam kod kuće.
Call me when you try to wake her up
- Vovin, daysleeper
